Kroz godine bavljenja temom arhitekture i odnosa ljudi i arhitekture, zaključila sam da živimo u vrlo preciznom mehanizmu. Sve što se pojavljuje u izvanjskom prostoru je na neki način refleksija unutrašnjeg stanja. Nepregledno more naše podsvijesti uprizoruje se u 3D varijanti u materijalnom svijetu.
Ovo je jedan primjer kod kojeg se iz prostora može iščitati nerazriješeni konflikt. Također bi se kroz intervenciju u prostoru moglo utjecati na iscjeljenje konflikta.
Imam prijateljicu koja ima satove svugdje oko sebe, velike zidne, male zidne, stolne… satove. Na plažu sa sobom nosi veliki sat da zna koliko dugo može plivati da ne zakasni na posao.
Ona boluje od Hashimota. Hashimoto je poremećaj rada štitnjače.
Štitnjača u tijelu regulira brzinu metabolizma. Stoga su problemi sa štitnjačom povezani s konfliktima u vezi vremena.
Kod hipotiroze, postoji potreba za usporavanjem vremena. Potisnuti, nerazriješeni konflikt, prebacuje lopticu tijelu da rješava problem pa tijelo to čini svojom biološkom logikom preko štitnjače jer je upravo ona zadužena za “regulaciju” vremena.
Hashimoto je ekstremni oblik hipotireoze. U životu osobe ili često kod Hashimota, u životu od nekog od predaka, postojao je trenutak koji je bilo pitanje života i smrti. Moralo se zaustaviti vrijeme. U više navrata sam naišla na podatak da je netko od predaka ispred streljačkog voda. Dakle ako se nešto odmah ne desi, gotovo je.
Moja prijateljica sa satovima se u svojem životu utrkuje s vremenom u svemu što radi. Profesionalno se posvetila sportu u kojem su u pitanju stotinke sekunde.
Satovi u prostoru joj pomažu da ima osjećaj kontrole nad vremenom.
U idealu svi imamo svoj unutrašnji sat koji zna uvijek koliko je sati i nemamo potrebu za stalnom kontrolom. Imamo naprosto osjećaj. Budimo se na vrijeme bez budilice i nepogrešivo plovimo kroz dan prelijevajući se kroz razne aktivnosti po inspiraciji i unutrašnjem satu.
Nije lako ostati u povjerenju prema svojem unutrašnjem satu.
Moj prijedlog prijateljici je da pronađe tjedan dana u životu kada neće biti bitno da negdje stigne u točno vrijeme. I da makne sve satove iz kuće i rukovodi se unutrašnjim osjećajem kada će jesti, raditi, vježbati, spavati. Osjećaj panike od gubitka kontrole, popratit će sa svojom svijesti kao dobra mama prema uplašenom djetetu. Tako da ga pomazi i utješi.
Vjerujem da bi štitnjača nakon nekog vremena zaključila da ne mora ona usporavati tempo, nego da je sada sve u redu. Vjerojatno da bi trebalo više od tjedan dana za to. Možda bi trebalo i dati uplašenom pretku neki resurs da se otpusti ta tema iz sistema.
No, moje iskustvo je da kada jednom otvorimo vrata svojem svjesnom dijelu da se na kreativni način bavi potisnutim temama, događaju se čuda!
Dana Krhlanko
arhitektica, konstelator, BioGeometry® AP, Biodecoding® terapeut