To je bila i naša svakodnevica prije preseljenja. U početku mi je fokus bio uglavnom na van, na šumu, na mirisni zrak i gomilu zvijezda na nebu. Ali kako je vrijeme prolazilo, znao sam se uhvatiti u tome da zastanem u onom što radim jer mi je nešto bilo neobično. Drugačije. To, neobično je bio osjećaj koji imam kad sam u kući. To nije samo mir. Sama energija prostora, proporcije, dijelovi kuće koji imaju svoju ulogu u životu, materijali, boje, orijentacija prostora. Sve to daje osjećaj koji ne poznajem iz prošlih prostora u kojima sam živio. Kad bih ga morao sažeti u riječi, nazvao bih to stabilnost, podrška i prostor za rast.”