Volim svoj živi! živi zid. Nekako je baš jak i čvrst, a opet mekan i topao 🙂
Moj živi! živi zid je u svojoj biti vrećo-zid (earth-bag tehnika). Ožbukan je glino-žbukom. Dakle uglavnom je cijeli od zemlje koja je bila baš tu gdje i sam zid.
Nije se lako odlučiti za neku tehniku prirodne gradnje…. Ne znam da je netko u Hrvata napravio vrećo-zid. Knjige, youtube klipovi i mozganje nekoliko predanih duša…..I hrpa vremena, živaca, ali i veselja…
Earth-bag tehnika je jedna od popularnih tehnika prirodne (samo)gradnje u svijetu. Definitivno najveća prednost vrećo-zida je mala cijena koštanja ako se računa sam materijal. Vreće koje služe kao izgubljena oplata ne koštaju puno. Mogu se u veleprodaji kupiti za 1 kn po komadu. Treba još bodljikava žica i to je to. No, ono čega treba puno je radnih sati mišićavih tijela koje vreće pune, namještaju, nabijaju… Ako je nekom bitna kalkulacija isplativosti, stvar je upitna.
Meni je tehnika fora iz više razloga:
– Dostupna svima koji skupe hrabrosti i imaju vremena. Ono: zid svima a ne samo njima!
– Nije potrebna gotovo nikakva mehanizacija pa ga se može raditi na nedostupnim mjestima.
– Zid se uglavnom sastoji od zemlje: prirodne, prave zemlje. Prirodnost materijala me baš fura…. Zašto je to bitno? To je slično kao s hranom. Organski uzgojena hrana koje nije GMOizirana, ima puno veću razinu životnosti nego jadna salata sa monokulturnog polja koja zemlju nije vidjela.
Životnost je osnovna kvaliteta za kojom težim. Što je nešto prirodnije, manje tehnološki obrađeno, bliže izvornom obliku, to sadrži više životne energije.
No, nisam freak što se toga tiče prirodne gradnje. Crtam ljudima kuće od svega: betona, cigle, slame, čelika… Kao prvo, svakom paše nešto drugo. Nekima treba masivnost i postojanost betona. To je stvar karaktera i osobnosti. Kroz PRA proces nastojim ljudima približiti razne mogućnosti tako da se radi o svjesnom odabiru, a ne uvjetovanosti. (Kako svi tak i ja).
I nije problem u betonu i opeci. Oni su isto prirodni. Nekako mi je upitan sveopći smjer ka “dihtanju”. Puno stiropora ili kamene vune, vrata i prozori koji ne dopuštaju ni malo zraka da uđe. I onda forsiranje rekuperatora zraka koji zrak uvodi na kontrolirani način. Ono, razumijem prednost, ali mi stvara nemir hrpa posrednika između mene i života.
Zid od zemlje ima nevjerojatnu moć da sam regulira sve uvjete u prostoriji, preuzme višak vlage, učini klimu idealnom. Debljina zida od cca 50 cm stvara inertnu masu koja sprečava hlađenje kao i ugrijavanje. I još svašta nešto.
Ono, kužim gdje smo… Da se teško boriti protiv sistema: ne možeš na 100 frontova. Al’ lagano….zid po zid, izbor po izbor, dobar osjećaj po dobar osjećaj…….
