Odlučila sam završiti edukaciju za voditelja sistemskih konstelacija jer sam nekako znala da mi može puno pomoći u vođenju arhitektonskih procesa. I nisam se prevarila.
Ovo je jedan divan primjer iz prakse.
Prijateljima, prekrasnom paru, je kuća jako oštećena u potresu. Morali su iseliti. Kuća je prepukla, puna stvari, puna slojeva života, nadograđivana, još ponosna al jako povrijeđena
Što učiniti? Srušiti je cijelu, srušiti je do pola, prodati je….hrpa varijanti i polu-varijanti.
A sve teško…. novi kredit? još težine? Odnos para trpi kroz seljenja, prilagođavanja na stanovanje u neadekvatnim prostorima. Stare rane bole više nego ikada. Sve manje tolerancije i sve manje prostora za lakoću s kojom bi se ušlo u novu akciju.
Predlažem da napravimo konstelaciju da se pokaže koja varijanta je najbolja.
Odlučujem napraviti markacije za pod koje svaka predstavlja jednu od mogućnosti: rušenje cijele kuće, rušenje dijela, prodaja…. Klijenti ne znaju koja markacija predstavlja koju varijantu. Postavljam jedna markaciju koja predstavlja: “nešto drugo”. Nudim polju da nam ukaže na nešto čega se ne možemo sjetiti.
Muž i žena probavaju pozicije. Jedna je malo bolja, jedna lošija…Ali sve skupa nejasno….U jednom trenutku i muž i žena završavaju na istoj markaciji. I to baš onoj koja predstavlja: “nešto drugo”. OK mislim si. A što je to drugo?
Sada stoje gotovo prislonjeni jedno na drugo, jedno prema drugom. Napetost, kao sučeljavanje…. Počinje propitkivanje odnosa. Počinje se događati istina tog trenutka, istina njihovog trenutnog odnosa.
I tada mi sine.
Polje nepogrešivo ukazuje na bitno. Ni jedna varijanta nije dobra ako nije utemeljena u kvaliteti njihovog odnosa. Na ljubavi, razumijevanju i podršci.
Aaaaaaa, koja dobra lekcija.
I paru i meni postaje jasno i neupitno da je to istina.
Osjećam ogromnu zahvalnost i srce mi puno.
* Objavljeno uz dozvolu klijenata:)