Zdrava namjera koja pomiče brda VS Upiranje od kojeg nema vajde

Pišem ovaj blog najviše zbog sebe. Moj je posao da pomažem ljudima u procesima izgradnje novih životnih okolina. I sama se spremam na taj korak. Tako da mi je tema: što čini razliku između namjere koja efektivno vodi ka realizaciji želje i nastojanja koje ne vodi nikamo osim frustraciji, jako važna. Koja je razlika između Namjere koja pomiče brda VS. Upiranja koje stvara negativni potisak.

Hajdemo istražiti koje je to magična formula, kako da si pomognemo da si stvorimo vanjske okolnosti koje su nam podržavajuće, koje nas hrane i nadopunjuju. Kako da realiziramo u vanjskom prostoru puni potencijal naših osobnosti.

Sastojci te magične formule po meni imaju sljedeće komponente:

Komponenta br.1.: Važno je imati osviješteno, jasno, utjelovljeno ZAŠTO nešto želimo.

Mi smo složena bića. U kontaktu smo s nekim djelom sebe kroz svjesni dio. Osim tog dijela, još puno dijelova nas ima svoje agende. Ispod žita cijeli je svemir uvjerenja i uvjetovanosti koje imaju svoj život. Kada postoji jedno jasno i glasno ZAŠTO nešto želimo, s kojim je sukladan čim veći dio nas, naše djelovanje postaje usmjereno i produktivno.

Za to jasno i glasno ZAŠTO, treba kopati, promatrati se, propitkivati… Promatrati svoje misli i emocije kroz koje učimo prepoznati svoju istinu. Neko neovisno osviješteno uho u tome može puno pomoći. Taj ZAŠTO je u Procesu prirodnog rasta arhitekture (PRA proces) jako važna stepenica.

I bolje da nigdje ni ne krećemo dok taj ZAŠTO ne možemo glasno s vrha planine viknuti iz sveg glasa. Tako da nas čuje cijeli svemir.

Komponenta br.2.: Kvaliteta energije iz koje djelujemo.

A/ Možemo djelovati iz glave, misliti da bi nešto htjeli, vrtjeti varijante kako bi to… To nema baš neku snagu. Obično ovo djelovanje okupira i zabavlja naše osobnosti. Može nam se činiti da puno radimo na temi. Um radi 100 na sat…. Ovaj aspekt djelovanja je nužan u ukupnoj slici, no sam po sebi nema snagu da se manifestira u materijalno.

B/ Možemo djelovati iz srca, koje ima veliku snagu. Kroz srce se povezujemo energetski s onim što bi htjeli i privlačimo to. Komunicirano s drugima neposredno. Snaga magnetskog polja našeg srca je ogromna. Kroz srce imamo direktni kontakt s poljem. Srce je važna komponenta no istovremeno ne i dovoljna sama po sebi.

C/ Možemo djelovati iz trbuha. Tada je naše djelovanje utjelovljeno, osjećamo u kostima i mišićima što želimo. Stvari su neupitne i jasne. Nema puno priče i naklapanje. Takvo djelovanje često ima velik upliv na realitet, no ova komponenta nije dovoljan za kvalitativni pomak.

Svakom je, po njegovoj prirodi, neka od ovih tipologija djelovanja jača, a druga slabija. No, vjerojatno pogađate: najjači smo, nezaustavljivi, kada sinkronizirano djelujemo na sve tri razine. Um, srce i tijelo iliti ovaj divan sklop koji svatko on nas posjeduje, čudo je! Koliko mi čini, jedini je problem što nas nitko nije podučio kako taj divni sklop istinski funkcionira.

Sinkronizacija znači da su frekvencijski svi ujedinjeni na istom zadatku, suglasni s potrebom, fokusirani prema cilju, s jasnoćom o kvaliteti energije kojoj se teži.

Komponenta br.3.: Otpuštanje KONTROLE

Većini nas je prerano nametnut sustav vanjskog vrednovanja. Beba zna što želi, ne promišlja jer to OK ili nije. Ne poznaje koncept morala, norme i sl. U trenutku kada se uključio taj unutarnji kontrolor, cijelo djelovanje dobilo je leću kroz koju mora proći. Uključio se središnji sustav kontrole: način na koji se nešto mora napraviti, kako trebamo djelovati, kako izgledamo dok nešto radimo, što će netko o tome misliti, procjena opasnosti po putu, strategija sprečavanja opasnosti….. Unutarnji cenzor ima toliko zadataka da mu nekad stvarno postane teško.

I sada zamislite koliko novih zadataka kontrolor dobiva kod projekta gradnje nove kuće. Koliko potencijalnih pogrešaka, strahova i problema mora isprocesuirati. Sve to spriječiti i osigurati. Osigurati hodogram koji neće dozvoliti greške. Baš teško, rekla bi nemoguće.

Ne mislim da je moguće ili čak dobro isključiti svog kontrolora. Ali dati mu njegovo mjesto i ne dopustiti da prevlada poljem, to da. Kontrolor, ako mu se da previše prostora, pozatvara hrpu energetskih kanalića jer nisu sigurni. Ako ga se uvaži s istovremenom punom svijesti o svom srcu, glavi i tijelu, bude sve OK.

Komponenta br. 4: VJERA

Bez vjere i prepuštanja nema nove kreacije. Možemo i izgraditi nešto, no to će imati isti set uvjetovanosti kao i onaj iz kojeg dolazimo. Pa kao da nismo ništa napravili. Žali bože vremena i novca….

Kontrolor ne voli vjeru. Vjera je unutarnji osjećaj. Vjera proizlazi iz povjerenja, iz zaljubljenosti, iz zanosa……

Ne govorim o vjeri u Boga. Govorim o vjeri u smisao postojanja.

Komponenta br. 5: LJUBAV

I naravno, još ta slatka komponenta od koje sve počinje i s kojom sve završava: LJUBAV. Kuća koja nije začeta iz ljubavi, nema šanse da bude dobra. Ona će vjerno utjeloviti energiju iz koje je kreirana. Kuće su naši nijemi svjedoci. Stoga svaka namjera koja kreće iz ljubavi prema sebi i svojom postojanju, iz ljubavi prema ljudima koji nas okružuju, iz ljubavi prema Zemlji i Svemiru, ima čarobnu moć. U tako kreiranom prostoru, svaki udisaj impregnirat će cijelo naše biće s LJUBAVLJU i time dokinuti granice između nas i prostora i kuće i svijeta.

Sada kada sam ovo napisala, čini se jednostavno. Zapravo i je….. vjerujem da je takvo djelovanje, s tim svim komponentama, zapravo dio naše prave, divne prirode. Prirode čovjeka…. Stoga ne trebamo ići nekuda daleko. Sve imamo. Unutar svakog od nas, cijeli je taj svemir……

S ljubavlju i povjerenjem,

Dana.